Šantićeve Pahulje oživljene u novom singlu Jelene Milušić

Jelena Misic

Jelena Misic

U Mostaru, gradu u kojem pahulje nisu česte gošće, nastala je jedna od najljepših pjesama baš o njima. Upravo pjesmom 'Pahulje' ekspresivna i harizmatična umjetnica Jelena Milušić najavljuje predstojeći solo album, koji se očekuje ove godine.

Bajkovitu poemu 'Pahulje' Alekse Šantića muzički je oživjela kompozitorica Merima Ključo, koja ujedno potpisuje audio i video produkciju singla.

Jelena Milušić i Merima Ključo talente su ujedinile na albumu 'Lume', te su podstaknute uspješnim rezultatom, nastavile saradnju na Jeleninom solo albumu.

Još jedna posebna saradnja veže Jelenu za Mostar i to s Atillom Aksojem. Prepoznatljivi po suptilnom i emotivnom muzičkom izražaju, Jelena i Atilla izvode romsku i sefardsku muziku pod imenom Barimatango.

Izlasku Jeleninog solo albuma prethodit će još jedan singl i videospot, kao i nastupi u regiji, Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Na pitanje zašto baš ova pjesma, Jelena odgovara: „Najavni singl mog predstojećeg albuma htjela sam posvetiti Mostaru i svima onima koji vole i poštuju ovaj grad, njegovu različitost i ljepotu. Šantićevi topli stihovi i lepršava kompozicija Merime Ključo vraćaju me u grad iz mog sjećanja, grad bezbrižnog djetinjstva. Također, dozivaju Mostar skladnih, prijateljskih i nježnih nota, Mostar koji zaslužuje bolje nas“.

Interijer Ateljea Figure u Sarajevu pružio je ugodni ambijent za snimanje videospota, a za snimke Mostara iz zraka zaslužan je web portal Bljesak.

PAHULJE (Aleksa Šantić)

Pjevala je zima svoju pjesmu staru;

Praminjô je snijeg i veselo pleo

Od srebrnih niti svoj široki veo,

I rasprostirô ga svuda po Mostaru.

U zasjedi cure čekale su momke:

Nanula se klepet čuo po sokaku,

Padale su grude po svakom junaku,

Uz drhtavi smijeh i radosti gromke.

I ti nekud prođe, u mahalu, sama;

Pokrila te zima čistim pahuljama,

Pa po tebi trepte kô sjajni leptiri…

Samo tvoje lice skriti nije htjela,

I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela,

Radosno i zlatno proljeće me viri…